uvijek jedno te isto… ili nije?

zabavno je pratiti koje teme najvise zanimaju nas svijet. svakako, neizbjezan zakljucak je mani politiku, seks je najvazniji.

u meni se budi inat. sto se vise pise o seksu, to postaje dosadnije, samo zamjenjuje “pravu stvar”. ali ljudi su se toliko naucili na manjak osjecaja, na oguglanost, da im je svejedno. sve im je svejedno. slika postaje dovoljna, dodir nebitan.

tako da sam dosla do toga da te reakcije ocekujem od ljudi: neznanje, dosada, prazna prica, pohlepa za lovom…ponekad kad sretnem ljude slicne sebi, ljude koji njeguju principe i strasti, moram oci da protrljam da budem sigurna da nije halucinacija.  a opet, cuda li velikog, postoje.

postojimo. pri tome ne mislim samo na politiku, nego i na kulturu. a ja kad kazem kulturu, ne mislim na Kultur, culture i tome slicno. mislim na duboki izraz zivota i prkosa.

o svakodnevnici idiotluka i nesto hrabrosti

“Mogao sam samo vidjeti Busa i osjetiti krv nevinih kako tece pod njegovim stopalima, dok se osmjehivao...”

Tako rece Muntadhir al-Zaidi, i hvala bogu da ga nisu slomili, iako je mucen i drzavna mafija, slicna nasoj, je odstranila spomenik dignut mu u cast. Dobio je cak i imitatore. Medjutim nece proci bez par godina robije, sto je globalna sramota. Covjek se nije pitao ko je Kurd, Arapin, Sunit, Siit, Hriscanin. Gledao je na patnju svih Iracana. Gdje  li su demonstracije nasih velikih muslimana u njegovu podrsku? Eh, ne grize cuko americko-NATO ruku koja ga hrani, pa makar poginula sva braca Arapi…

Gledam inace u zadnje vrijeme dosta forume, i one, k’o fol “nase” forumase koji brane kapitalizam. Mislim da ce se u iducih par godina naci u malkice nezgodnoj situaciji svi ti ljubitelji “tranzicije” kad ta laka i lazna lova do koje dolaze ljubeci tudje straznjice presuhne. Meni licno je dosta da mi drugi popuju (vaiziraju, mogla bih reci, jer mi pade na pamet ta arapska rijec) o tome sta je moja zemlja i kako treba da se zivi, a nemaju pojma. To, da ponovim stari refren, ukljucuje NGO-ve. Nadjite blogove dobronamjernih Amera i Kanadjana koji dodju u Bosnu, skupe lovu, rade u kopiji biroa, a ne znaju ni guknuti nas jezik ni upitati se kome je to sto rade. A kazu, je li, da smo mi Bosanci iz razlicitih rasa i dive se ako znamo engleski, taj savrseni, kompleksni jezik najvisih bica,  ili kuvati.

Neka, s tom izlozenoscu stranaca vidjecemo i mi da nismo najgori. Ni Amerika, ni Njemacka a ni Engleska nece biti bas koji uzor iducih desetak godina.

U tom smislu, cak je i Brega prilicna budala sa svojom pricom o porezu — ipak je on dobro zivio u Jugi, ali eto svi znamo da su mu pare najdraze, inace se ne bi rogusio sto drugi pjevaju njegove pjesme. Ako hoce da mu pjesme postanu narodne, sto mislim da je njegov najveci cilj kao umjetnik, morace se pomiriti s tim da nece uvijek imati koristi od toga. Te pjesme nisu vise samo njegove.

Nije to pitanje morala ni civilizacije ni divljaka “na brdovitom Balkanu”. Rat kod nas je bio cisto pitanje para, i pljackanja onog sto se steklo u predhodnih 50 godina. Nekome je bilo sladje pljackati sa nacionalnom naljepnicom na celu, drugima je bilo svejedno. Imali su i Nijemci nekog Getea (za kojeg ne mislim da je vrhunac svjetske misli), pa su opet pljackali susjede u Evropi iducih 150 godina. Prema tome, dosta je tih prica o tome ko je civilizovan.

Govore, takodje, da smo u socijalizmu bili lijeni, a sad se kao radi. Ah da, zato je vjerovatno 60% nezaposlenosti, i implikacija je da oni koji nemaju posla ne zasluzuju da zive, ukljucujuci djecu i starce. Ali znate sta, novopecena educirana gospodo? Zasto bih tratila svoj rad i svoju volju, ako nagrada ide sefu? Moje znanje i moja snaga su moji, ja sam ih stekla svojim radom. Taman posla da ih poklonim guzonjama da mogu imati investicije, vece auto i dijamante na telefoncicu. Dobrog li stosa — da mi sef ima pet stanova, a ja radim vise od njega i jedva mogu platiti kiriju.

PS Jebiga, umro je i Viktor Kiernan, istoricar i odlican prevodilac jednog od najboljih pjesnika dvadesetog vijeka, Ahmeda Faiza iz Pakistana.

jos sam tu…

slusam muziku iz malija i pitam se sta ce nam donijeti iduca godina. tuzno je gledati kao se nasi ljudi lome pod krizom. znam, cini se kao da nas sudbina zafrkava (sto sam fina, zar ne?) vec citavu vjecnost.  ali, covjece i zeno, ne dajte se tim vampirima, prezivjeli smo svi skupa mnogo gore!

tako…umorna sam od povrsnosti ljudi, zgadjena sam situacijom u gazi i sire, uplasena sam kad se sjetim kako ce za mene burna biti ova godina, ali u meni je i neki cudan, nasmijan mir, pogotovo kad pogledam na tu stranicu fejsbuk-a za nas rodjene u jugi. nisam jedina!

mudrost

malo savrljam po internetu, i nalazim fine poslovice:

Глаза боятся, а руки делают.

a o izbrisanim ljudima u sloveniji ovdje. suze su mi dosle na oci (kad vec govorimo o ocima), iako ne mogu da svarim anti-albanski sentiment u komentaru ispod posta. naravno, ne mogu da svarim ni albansku i kosovsku ljubav prema amerima…tako da… jebi sve te drzave, iskreno receno.

trenutno ovako

jos sam tu, samo sam zauzeta putovanjima i pisanjem (neki bi rekli piskaranjem, ali briga mene za to).

prezirem obamu i sljedbenike, medju kojima je bogatasica gospodja sarkozi,  i pjevusim:

“Mi krvavom stazom morasmo poći
sto samo hrabri sme
A kada je trebalo silnima reći
rekli smo odlučno ne.”

inace, bravo braco grci! samo vi zasad u evropi imate jajca.

mi, proslost i svijet

ako imam redovne citaoce…

beskrajno volim ono sto je bivsa juga trebala da bude. prije nekoliko dana, gledajuci u lokalnoj ambasadi kube slike cea i fidela, srce mi je bilo utjeseno i prepuno bola u isti mah. mislila sam prvo na lazi, na izdaje ideala, a onda na to kako je vazno odrzati zajednicku kulturu ljevice, kulturu i sjecanje borbe. nesto od tog sjecanja ce biti idealizirano, ali to je ljudska priroda. vazno je nastaviti, vazno je ne predati se pohlepi, masovnoj gluposti i samomrznji. ako imate djecu, ucite ih da budu snazni, i da se ne stide sebe.

zato: bora corba grijesi kad kaze da za ideale ginu budale, i nije ni cudo da je postao takva sramotna svinja.

ali nije slucajno da se odnosio na “njake tamo arape”. palestina, na primjer, je za sad samo ideal. jugoslavija, ono dobro sto jesmo imali u njoj, je takodje bila samo ideal prije stotinu godina.

najvaznije od svega: nas poraz, globalni poraz ljevice, i globalno izrabljivanje afrike, azije i latinske amerike su povezani. citajte zato o drugim narodima, o njihovim borbama, o njihovom ludom stidu zato sto su ono sto jesu.

meni ne treba da postanem evropljanka ili amerikanka da bih se smatrala pravim ljudskim bicem. to zelim i svima nama — da ponovo budemo svoji na svome, i da otvorenih ruku docekujemo svakoga, pa (iako mi je tesko ovako nesto reci) i pokojeg milionera ako dodje pjeske, sa praznim dzepom i ponizenim srcem.

these thoughts above about preserving and de-colonizing the self, while creating truly alternative and radical wisdom (aka a new hegemony in Gramscian sense) also owe to Marimba Ani, whose wisdom I discovered today.

Zar je samo u zdravom tijelu zdrav duh?

“Problem” koji me sve vise zanima, naime, seksualnost takozvanih hendikepiranih ljudi, mozda nikad nije bio aktualniji. Svi imaju pravo na zabavu i uzitak dok se drze pravila igre, ili tako bar svakodnevno kazuju svete knjige liberalizma. Medjutim, u stvarnosti to “svi” je ograniceno na mlade i mladolike ljude koji imaju odredjen standard zivljenja i odredjeno mjesto u svjetskoj hijerarhiji, i sama ideja da stariji, beskucnici ili hendikepirani ljudi i zene mogu imati pristup seksualnom uzitku je uzasavajuca za mnoge. to ne samo da je moralno i estetsko sljepilo, nego i ogroman paradoks u vremenu kad toliko zena ide pod noz zbog laznih ideala.

Ovdje je film rezisera fon Glazova o ljudima koji pate zbog posljedica lijeka kontergana. Pogledajte i slike, neke od njih su izuzetno lijepe.