o svakodnevnici idiotluka i nesto hrabrosti

“Mogao sam samo vidjeti Busa i osjetiti krv nevinih kako tece pod njegovim stopalima, dok se osmjehivao...”

Tako rece Muntadhir al-Zaidi, i hvala bogu da ga nisu slomili, iako je mucen i drzavna mafija, slicna nasoj, je odstranila spomenik dignut mu u cast. Dobio je cak i imitatore. Medjutim nece proci bez par godina robije, sto je globalna sramota. Covjek se nije pitao ko je Kurd, Arapin, Sunit, Siit, Hriscanin. Gledao je na patnju svih Iracana. Gdje  li su demonstracije nasih velikih muslimana u njegovu podrsku? Eh, ne grize cuko americko-NATO ruku koja ga hrani, pa makar poginula sva braca Arapi…

Gledam inace u zadnje vrijeme dosta forume, i one, k’o fol “nase” forumase koji brane kapitalizam. Mislim da ce se u iducih par godina naci u malkice nezgodnoj situaciji svi ti ljubitelji “tranzicije” kad ta laka i lazna lova do koje dolaze ljubeci tudje straznjice presuhne. Meni licno je dosta da mi drugi popuju (vaiziraju, mogla bih reci, jer mi pade na pamet ta arapska rijec) o tome sta je moja zemlja i kako treba da se zivi, a nemaju pojma. To, da ponovim stari refren, ukljucuje NGO-ve. Nadjite blogove dobronamjernih Amera i Kanadjana koji dodju u Bosnu, skupe lovu, rade u kopiji biroa, a ne znaju ni guknuti nas jezik ni upitati se kome je to sto rade. A kazu, je li, da smo mi Bosanci iz razlicitih rasa i dive se ako znamo engleski, taj savrseni, kompleksni jezik najvisih bica,  ili kuvati.

Neka, s tom izlozenoscu stranaca vidjecemo i mi da nismo najgori. Ni Amerika, ni Njemacka a ni Engleska nece biti bas koji uzor iducih desetak godina.

U tom smislu, cak je i Brega prilicna budala sa svojom pricom o porezu — ipak je on dobro zivio u Jugi, ali eto svi znamo da su mu pare najdraze, inace se ne bi rogusio sto drugi pjevaju njegove pjesme. Ako hoce da mu pjesme postanu narodne, sto mislim da je njegov najveci cilj kao umjetnik, morace se pomiriti s tim da nece uvijek imati koristi od toga. Te pjesme nisu vise samo njegove.

Nije to pitanje morala ni civilizacije ni divljaka “na brdovitom Balkanu”. Rat kod nas je bio cisto pitanje para, i pljackanja onog sto se steklo u predhodnih 50 godina. Nekome je bilo sladje pljackati sa nacionalnom naljepnicom na celu, drugima je bilo svejedno. Imali su i Nijemci nekog Getea (za kojeg ne mislim da je vrhunac svjetske misli), pa su opet pljackali susjede u Evropi iducih 150 godina. Prema tome, dosta je tih prica o tome ko je civilizovan.

Govore, takodje, da smo u socijalizmu bili lijeni, a sad se kao radi. Ah da, zato je vjerovatno 60% nezaposlenosti, i implikacija je da oni koji nemaju posla ne zasluzuju da zive, ukljucujuci djecu i starce. Ali znate sta, novopecena educirana gospodo? Zasto bih tratila svoj rad i svoju volju, ako nagrada ide sefu? Moje znanje i moja snaga su moji, ja sam ih stekla svojim radom. Taman posla da ih poklonim guzonjama da mogu imati investicije, vece auto i dijamante na telefoncicu. Dobrog li stosa — da mi sef ima pet stanova, a ja radim vise od njega i jedva mogu platiti kiriju.

PS Jebiga, umro je i Viktor Kiernan, istoricar i odlican prevodilac jednog od najboljih pjesnika dvadesetog vijeka, Ahmeda Faiza iz Pakistana.

zasto ponekad mrzim svoj narod (da, sve vas jugovice)

dok smo se mi tukli i ubijali i definisali granice, narode i teritorije…

bicu sasvim otvorena: jebem vam mater, politicari i biznismeni. sva ova krv je na vasim rukama. da ste prokleti u ovom svijetu i iducem, jer vam je profit najvazniji, i jer ste ljubili dupe svjetskim mocnicima. vi guzonje cete biti i proci, kao sto su crkli alija, zloba i franjcek, a nama i nasoj djeci ste ostavili…mentalno i nuklearno smece.

da napomenem i ovo: znam i francuski i spanski, i drazi su mi ti narodi od amera, nijemaca i engleza…ali ovo je neoprostivo.

vidite li sad zasto insistiram na tome da smo srodniji trecem svijetu nego evropljanima i amerima? tako nas tretiraju: kao izmet i kao smece. a mi se i dalje tucemo, ubijamo i definisemo granice, narode i teritorije. bravo i alal nam vjera!

“Jedna od najbolje čuvanih tajni oko odlaganja radioaktivnog otpada konačno je izašla na vidjelo. Radioaktivni materijali razasuti su diljem BiH. Od radioaktivne boje, koja je godinama prije rata bila smještena u zgradi sadašnjeg Parlamenta BiH, do radiaktivnih lokacija u Han Pijesku i Hadžićima, što su posljedica bombi s osiromašenim uranijem koje je bacao NATO, do pojedinačnih lokacija otkrivenih sasvim slučajno u Zenici i drugim mjestima. No, postoje veći incidenti.

Po potpisivanju Daytonskog sporazuma Hercegovina je potpala u sektor multinacionalne divizije jugoistok pod zapovjedništvom francuske vojske.

Francuska je ima problema s odlaganjem velikih količina radioaktivnog otpada koji svake godine proizvodi i inače je poznata kao zemlja koja je spremna “na crno” odložiti radioaktivni otpad. Mediji su više puta pisali i upozoravali o ovom problemu.

Poznat je dugogodišnji spor između Španjolske i Francuske zbog francuskog odlaganja radioaktivnog otpada u pećine ispod Pirineja čiji je ulaz na francuskoj strani, a koje duboko ulaze ispod španjolskog područja. U francuskoj vojsci postoji i specijalna postrojba za odlaganje i rukovanje radioaktivnim otpadom, koju isključivo čine Maori podrijetlom iz Francuske polinezije i Novog Zelanda.

Od dolaska IFOR-a u BiH pa idućih nekoliko godina specijalna postrojba sastavljena od Maora bila je aktivna na području Hercegovine. Kako je za Večernji list detaljno opisao jedan bivši pripadnik SIS-a (Sigurnosno-informativna služba), a kasnije FOSS-a (Federalne obavještajne službe sigurnosti), radilo se o velikoj operaciji tajnog odlaganja radioaktivnog otpada u hercegovačka jezera.

Obavještajne službe otkrile su ovu operaciju, ali je na pokušaje pojedinih političara da se to spriječi međunarodna zajednica isto proglasila ilegalnim i protuzakonitim praćenjem IFOR-a, odnosno SFOR-a.

No, kako opisuje ovaj bivši obavještajac, operacija je kontinuirano tekla na sljedeći način:

– Brodovi s radioaktivnim otpadom uplovljavali su u crnogorsku luku Bar gdje je teret pod maksimalnim i nevjerovatnim osiguranjem francuski kontingent vojnih snaga, bez ikakvih kontrola eskortirao do Stoca. U Stocu su kontejneri s otpadom zalivani betonom i više tona teški betonski blokovi prilagođeni su helikopterskom transportu, odnosno kačenjem za helikopterske sajle.

Meta su bila tri hercegovačka jezera – Buško, Ramsko i Jablaničko. U ta jezera su godinama francuski helikopteri IFOR-a i SFOR-a u noćnim satima nad najdubljim dijelovima jezera bacali velike betonske blokove s radioaktivnim otpadom, stotine blokova. O tome svjedoče i stanovnici koji žive u neposrednoj blizini jezera koje su noćima budili helikopteri u niskim preletima s okačenim teretom.

Odlično izabrana mjesta s velikim dubinama, neposjedovanje adekvatne opreme, poratno stanje, u ratu porušena i prognana mjesta, nezainteresiranost i strah domaćih vlasti od međunarodnih posljedica doveli su do toga da u ova tri hercegovačka jezera leži smrtonosni otpad.

Kako je strah opravdan, govore i ribiči koji, kako su izjavili, znaju ove priče i izbjegavaju ići u ribolov na ova tri jezera.

Priča o radioaktivnom materijalu u BiH smatra se svojevrsnom “državnom tajnom”. Pojedinci poput ovog bivšeg obavještajca pokušali su na ovakav način upozoriti na postojanje ovog problema, no sve je završavalo zataškavanjem.

Večernji list navodi kako su stotine tona streljiva s osiromašenim uranijem i sada ukopane u zemlju u BiH, što su međunarodne agencije i potvrdile. Posljedice odlaganja opasnih materijala nikada se u BiH nisu ozbiljnije istraživale.”

ne bije boj svijetlo oruzje…

vec boj bije srce u junaka, i to se dokazalo prije nekoliko dana.

iako ne znam da li vjerujem u boga ili bogove, molim se svim visim silama za hrabrog muntadhira al-zaidija i brinem se za njega kao da mi je najrodjeniji. nikada cipela nije bila bacena iz pravednije ruke.

mudrost

malo savrljam po internetu, i nalazim fine poslovice:

Глаза боятся, а руки делают.

a o izbrisanim ljudima u sloveniji ovdje. suze su mi dosle na oci (kad vec govorimo o ocima), iako ne mogu da svarim anti-albanski sentiment u komentaru ispod posta. naravno, ne mogu da svarim ni albansku i kosovsku ljubav prema amerima…tako da… jebi sve te drzave, iskreno receno.

isjecci

iz naseg krasnog svijeta.

Danas je vise crnaca u americkim zatvorima nego sto je bilo robova 1840.,i koriste se za istu svrhu: rade za privatne kompanije za 16 do 20 centi po satu. sigurna sam da ce im novi predsjednik pomoci.

Da je bus bio pobjedonosan, da li bi svi bili protiv njega?

Onda nesto malo o rasizmu u svedskoj, jer mi je cef.

uzitak i nada, pa sta?

evo zasto uzitak danas nema odredjeno politicko znacenje, dok je prije dvadesetak godina odbrana uzitka jos pripadala ljevici.

slicno vazi za nadu, koja nista ne znaci ako nije definisana. ali to je lekcija za amerikance i zapadne evropljane, mislim da ju je vecina nas i predobro naucila.

mi, proslost i svijet

ako imam redovne citaoce…

beskrajno volim ono sto je bivsa juga trebala da bude. prije nekoliko dana, gledajuci u lokalnoj ambasadi kube slike cea i fidela, srce mi je bilo utjeseno i prepuno bola u isti mah. mislila sam prvo na lazi, na izdaje ideala, a onda na to kako je vazno odrzati zajednicku kulturu ljevice, kulturu i sjecanje borbe. nesto od tog sjecanja ce biti idealizirano, ali to je ljudska priroda. vazno je nastaviti, vazno je ne predati se pohlepi, masovnoj gluposti i samomrznji. ako imate djecu, ucite ih da budu snazni, i da se ne stide sebe.

zato: bora corba grijesi kad kaze da za ideale ginu budale, i nije ni cudo da je postao takva sramotna svinja.

ali nije slucajno da se odnosio na “njake tamo arape”. palestina, na primjer, je za sad samo ideal. jugoslavija, ono dobro sto jesmo imali u njoj, je takodje bila samo ideal prije stotinu godina.

najvaznije od svega: nas poraz, globalni poraz ljevice, i globalno izrabljivanje afrike, azije i latinske amerike su povezani. citajte zato o drugim narodima, o njihovim borbama, o njihovom ludom stidu zato sto su ono sto jesu.

meni ne treba da postanem evropljanka ili amerikanka da bih se smatrala pravim ljudskim bicem. to zelim i svima nama — da ponovo budemo svoji na svome, i da otvorenih ruku docekujemo svakoga, pa (iako mi je tesko ovako nesto reci) i pokojeg milionera ako dodje pjeske, sa praznim dzepom i ponizenim srcem.

these thoughts above about preserving and de-colonizing the self, while creating truly alternative and radical wisdom (aka a new hegemony in Gramscian sense) also owe to Marimba Ani, whose wisdom I discovered today.