ideja primitivizma

slicne stavke pune klisea (gadjenje prema “primitivizmu” grka i arapa) su uveliko doprinijele mentalnom unistenju inace kreativnih dusa, kao sto je bila margita iz grupe EKV. samo ako se apsurdne situacije priznaju, mogu se i savladati. apsurdnost u ovom slucaju je naravno da smo i evropljani i “orijentalci” u isti mah, i to ne mozemo promijeniti. treba nam biti prilicno svejedno sta zapadna evropa o nama misli — ionako nas smatraju polumajmunima.

ali ce nakaradna i mucna situacija ostati za um i dusu dok nasa masta vidi sa jedne strane slike kao u spotu lepe brene, a sa druge becke tortice, valcer i mocarta, ili da damo moderne primjere prethodne generacije, morisija i rolingstonse. onda imamo drugu vrstu: papane koji su naucili tri rijeci arapskog ili turskog i drze sebe za velike naucnike islamskog prava. naravno, u isto vrijeme, i oni smatraju sebe prosvijetljenim i cisto “europljanima”, nemaju ni oni veze s tim primitivnim arapima, itd. itd. pusto dodavanje klisea koje ne rjesava kulturnu traumu.

sta da covjek radi protiv toga? ako imate volje i pristupa tome, naucite ipak nesto malo nekog azijskog jezika, ili cak i juznoamericki spanski. vidjecete slicne agonije i stid vezane za vlastitu kulturu (turska je odlican primjer, ali je situacija ista u gotovo svim zemljama “treceg svijeta”). razmislite pri tome o rasizmu i kolonijalizmu, i procitajte za pocetak ovaj clanak da vam otvori vidike. autorica nije uvijek koncentrisana dok pise, ali ima svjeze i zanimljive misli.

ili, jednostavno pitanje: zasto su bajagine najljepse pjesme “orijentalne”, kao recimo plavi safir, ruski voz i neka svemir cuje nemir? zasto je brega nas jedini uspjesni klasicni muzicar, a nemamo ni sopena ni lista? zasto se najezimo kad cujemo sabana bajramovica? cemu stid?

malo pomoci pri tome: muzika koja spada pod ramboamadeusov pojam “turbofolk-a” je prividno slicna turskoj muzici, ali je u sustini kasna, politicki specificna perverzija osamdesetih godina proslog vijeka. misliti da ceca pjeva pravu orijentalnu muziku je isto kao i smatrati da je madona velika umjetnica i srodna sa bahom. evo snimka silvane armenulic kao pjevaljka u kafani i ckalje koji pada u “sevdah” — kolika razlike izmedju tada i sada, a draga silvana samo pjeva aranzman nase narodne muzike prije doba degeneracije.

Advertisements

albanski “problem” i nasi intelektualci

mnogo utjehe mi je pruzila Dubravka Ugresic, cesto mi se cini kao da mi iz duse pise, i draga mi je i njena bu(l)garska strana. medjutim nekoliko njenih izjava me zbunjuju i ljute, recimo njeno nekriticko divljenje Njujorku u “Muzeju” i njena tvrdnja da bi pocela pisati na engleskom da je mladja, sto kao da odrazava blesavo jezicko ponasanje lika Igora u “Ministarstvu Bola”. zasto polazi od toga da svi studenti u toj knjizi dovoljno dobro znaju engleski da napisu mini-biografiju na njemu? bar nije nikad proizvela neukusno smece kao gdja Drakulic o ljepoti individualizma i americkih zuba — vidi se da zena nema pojma o zdravstvenom osiguranju u Americi (ah, marketing, duso moja, cuda cini). trebala bih je pitati da plati moje racune, oko 600 dolara po zubu (dok je prosjecna satnica 10 dolara).

uz to vezan je i kompleks superiornosti koji Ugresicka, pored svih svojih razmisljanja o istocnoj evropi, ima sto se tice Albanaca, i taj podsvjesni rasizam i provincijalizam me je odbio i od inace tako dragog Djoleta Balasevica (malo se popravio, ali ideja da albanci nemaju kulturu je sasvim — primitivna). Djole ocigledno ne razumije da ima mnogo albanaca koji govore i nas jezik, i djece iz mijesanih brakova, itd. Boru Corbu i prije nacionalistickih ispada nikad nisam voljela jer mi se gadio njegov cinizam u odnosu na Palestince, tj. stav iza stiha “za ideale ginu budale”. Ma nemoj mi reci, borislave. da nije bilo onih koji su poginuli za ideale ti bi danas pjevao trecerazredne njemacke pjesme.

Brega je tu bio mnogo napredniji iako naravno ostaje najveci hedonista na svijetu, i prilican kapitalista i cokehead (ignorisite ipak komentare na youtube-u za ovu pjesmicu). voli covjek pare i skrt je u isti mah (sto mi se gadi), ali bar nema predrasuda. u tom smislu je i njegova saradnja sa Sezen Aksu, koja je velika dama turske muzike. vidi se na Bregi da posebno uziva kad svira u Grckoj, Bugarskoj, Turskoj, u Kipru…tu ga odmah razumiju, i niski i visoki nivo njegove umjetnosti, i u tim zemljama sa starijom muzickom kulturom kreativnost i plagijarizam ne znace isto sto u copyright country, a to on zna. zato ce otici u cistiliste, a ne u pakao, da koristimo katolicko-budisticke ideje.

da se vratim temi: sa druge strane, ne volim uopste ni Ismail Kadare-a, mislim da je licemjer i oportunista i sasvim sam protiv (novih i starih) granica na Balkanu. Albanci tu imaju slican problem partikularnosti kao i Kurdi, ali nisu se ni moji Bosanci proslavili otporom protiv rata u Iraku (mislim i na glup spot Tanovica o jedanaestom septembru. bilo mu je lakse imati sazaljenja sa hip njujorcanima nego sa gladnim seljacima iz iraka). dupelizacka karakteristika mnogih politicara-gangstera iz naseg dijela svijeta, koja ne iskljucuje prodaju organa, je strava i uzas, ali nije u svojoj sustini etnicki problem, nego logicna posljedica profita i slobodnog trzista.

uprkos svoj tezini ove teme, cesto me obraduju instinktivno albanska lica, lice na ljude iz mog rodnog kraja. svi su oni moja balkanska braca i sestre, vise nego sto bilo ko iz amerike ili skandinavije moze biti.

nismo pali s marsa

Dragi Nikola Cutura, vratio se iz tog cudnog zatvora engleske i pise jednostavne a duboke pjesme, koje dosad nisam cula, samo citala:

Ovde ja a tamo ti
Mi smo samo brojevi
Koji vise nikom nisu potrebni

Nisam pao s marsa, rastao sam tu
Bilo nas je srecnih u tom dvoristu
Vernici i sluge gazdu menjaju
Sta su bili juce danas ne znaju”

reperi koje vrijedi podrzavati

Afro-Hesse, odrastao u Njemackoj kao dijete roditelja Alziraca, zbog zestoke njemacke politike prema izbjeglicama, sad je ilegalac, i momak je 100%. Ovdje o njemu, a ovdje su njegovi albumi.

Takodje na ljevici, Holger Burner, momak na svom mjestu, pjeva o istoriji i o nama strancima.

Onda HZA, mogao je malkice popraviti izrazaj, recimo gdje umjesto dje, ali je sve sam uradio i velikodusno stavio CD na internet, pored toga govoreci istinu….”tu gdje smo i zasluzili jer se nismo digli.”

Francuzi su posebno bitni ovdje — nije bas sasvim isti zanr, ali da spomenemo grupu Zebda.

Jos jedan car

Da ne grijesim dusu, sjetila sam se i Mohameda Reze Sadzarijana (sa s kao u rijeci sadrvan, ili ako vam to nista ne znaci, s kao skakljiv). Vidjela sam ga uzivo i cinio mi se malo prepotentan, ali sva se najezim kad ga cujem, i nema, bar koliko znam, pop-razvodnjavanja kao kod Nusrata.

I naravno, za one kojima je bitan izgled: Rahmetli Nusrat je na jedan monstruozan nacin izgledao dobro, ali Sadzarijan je u svakom smislu zgodan muskarac, cak i u svojim godinama.

PS Izvini Colo, fenomenalno izgledas i imas divan glas, ali su ti pjesmice cesto malo tralala… samo zato nisi medju carevima.

Car misticne muzike

Cesto pomislim da je Nusrat Fateh Ali Khan najbolji pjevac dvadesetog vijeka. Cula sam da je pred izlazak na scenu imao obicaj da “drmne” flasu Dzek Denijelsa. Mada licno nisam ljubiteljica zestokog pica (po kliseu da zenske vole likere), sigurna sam da je to dobar nacin da se uzivi u pjesmu o misticnom vinu ljubavi.

Nazalost, sva ta bozanska pandzabi hrana i casice, tj. flasice, su ga dotukli (umro je prije pedesete)…

Da budemo iskreni, prodavao se ponekad i za komercijalno smece, npr. ubrzanu pop verziju svoje pjesme “Mast Mast” za kolu. Nadam se da je samo imao pohlepne savjetnike, a da njemu to nije bilo tako bitno.

Samo geniju kao sto je on (ili nekome ko umire od gladi) mogu oprostiti takve grijehe…

U neko doba cu prevesti jednu od njegovih pjesama (pandzabi ne znam za sad, ali sa urdu jezikom cemo se nekako snaci).

Presente — ahora y siempre

Znam da cu mu se vise puta vratiti, ali samo da ga spomenem, cisto spontano, kao vrstu zastitnika-sveca.

Viktor Hara (Victor Jara), jedan od najdivnijih ljudi proslog vijeka.

Kao sto rece njegova hrabra udovica:

Mi marido vino de las capas más pobres de la sociedad chilena, y con su sensibilidad le dio voz a las esperanzas, a las aspiraciones de esa parte de la sociedad, pero sin paternalismos, con humildad. No olvidemos que poetizar la denuncia le causó la muerte.

“Moj muz je dosao iz najsiromasnijih slojeva cileanskog drustva, i svojom osjecajnoscu je dao glas nadama i ambicijama tog dijela drustva, ali je pri tome ostao skroman, bez laznog autoriteta. Ne zaboravimo da mu je doslo glave to sto je takve optuzbe [nepravdi] pretvarao u pjesmu.”

Vedra i snazna pjesma o zemlji i kome pripada.

Onda, jedna njezna i lijepa verzija Nerudine pjesme 15.

Sa ljubavlju i postovanjem.