uvijek jedno te isto… ili nije?

zabavno je pratiti koje teme najvise zanimaju nas svijet. svakako, neizbjezan zakljucak je mani politiku, seks je najvazniji.

u meni se budi inat. sto se vise pise o seksu, to postaje dosadnije, samo zamjenjuje “pravu stvar”. ali ljudi su se toliko naucili na manjak osjecaja, na oguglanost, da im je svejedno. sve im je svejedno. slika postaje dovoljna, dodir nebitan.

tako da sam dosla do toga da te reakcije ocekujem od ljudi: neznanje, dosada, prazna prica, pohlepa za lovom…ponekad kad sretnem ljude slicne sebi, ljude koji njeguju principe i strasti, moram oci da protrljam da budem sigurna da nije halucinacija.  a opet, cuda li velikog, postoje.

postojimo. pri tome ne mislim samo na politiku, nego i na kulturu. a ja kad kazem kulturu, ne mislim na Kultur, culture i tome slicno. mislim na duboki izraz zivota i prkosa.

Advertisements

uzitak i nada, pa sta?

evo zasto uzitak danas nema odredjeno politicko znacenje, dok je prije dvadesetak godina odbrana uzitka jos pripadala ljevici.

slicno vazi za nadu, koja nista ne znaci ako nije definisana. ali to je lekcija za amerikance i zapadne evropljane, mislim da ju je vecina nas i predobro naucila.

Zar je samo u zdravom tijelu zdrav duh?

“Problem” koji me sve vise zanima, naime, seksualnost takozvanih hendikepiranih ljudi, mozda nikad nije bio aktualniji. Svi imaju pravo na zabavu i uzitak dok se drze pravila igre, ili tako bar svakodnevno kazuju svete knjige liberalizma. Medjutim, u stvarnosti to “svi” je ograniceno na mlade i mladolike ljude koji imaju odredjen standard zivljenja i odredjeno mjesto u svjetskoj hijerarhiji, i sama ideja da stariji, beskucnici ili hendikepirani ljudi i zene mogu imati pristup seksualnom uzitku je uzasavajuca za mnoge. to ne samo da je moralno i estetsko sljepilo, nego i ogroman paradoks u vremenu kad toliko zena ide pod noz zbog laznih ideala.

Ovdje je film rezisera fon Glazova o ljudima koji pate zbog posljedica lijeka kontergana. Pogledajte i slike, neke od njih su izuzetno lijepe.

uzitak u zrelom dobu ne prija kapitalizmu

covjek bi pretpostavljao da stariji ljudi vise kupuju sminke i kerefeka, ali ja mislim da je u poznom dobu, ako je neko imalo pametan, teze tom nekome prodati poslovicno sranje u sarenom pakovanju…evo nekih od razloga za ovaj post.

u devedesetim godinama proslog nam vijeka, malo sta je bilo bolnije za osobu koja se zanima za kulturu nego gledati debilne njemacke komedije ala “pokrenut muskarac”, mada naravno u svojoj sporosti i konvencionalnosti se cine prividno boljim nego mnogo americkog smeca.

sa dolaskom jezive ekonomske i drustvene krize u zapadnoj evropi i pogotovo u njemackoj, kvalitet filma se znatno poboljsao. nazalost, cini se da su ljudi zaista pametniji kad propate. ali ovdje mi nije do tih pseudofilozofskih finesa, nego me zanima “Oblak 9“, film o erotskoj ljubavi medju ljudima zrelog doba. da, zaista zrelog doba, penzionera, ne zena od 30-tak godina koje americka pornografija zove “mature.” u sustini je jedna od velikih, nelogicnih sramota ovog vremena da se sve navodno cijeli zivot vrti oko seksa, i onda odjednom bakice i dekice postaju kao djeca ili kao sveci, bez tjelesnih i dusevnih potreba.

naravno, ovaj post nece privuci one koji dodju do bloga tragajuci za “seksanjem” (sto je prilicno smijesan i bespomocan izraz koji se pojavio takodje u devedestim, i koji jos ne mogu prevaliti preko jezika). vecina ljudi naseg doba misle da samo “lijepi” i prije svega, mladi, ljudi imaju pravo na seksualni uzitak. to je naravno ogroman idiotluk, ali pomaze da skrece paznju sa ozbiljnijih pitanja o tijelu i o drustvu kao cjelini. kad vas uhvati groznica tracarskih magazina, sjetite se da ken i barbika nemaju polnih organa!! da dodam i ovo — u mladosti, kad su navodno najatraktivniji, ljudi su obicno mamlazi sto se tice seksa i ne znaju ni gdje ni kako, sto ima svog sarma, ali nije najbolje iskustvo.

iako ne izgledam lose cak ni po konvencionalnim mjerilima, nije me briga za to kako me vide. svijet ce uvijek naci mane i najljepsoj zeni, pogotovo kad pocne stariti. mene medjutim uvijek raduje naci nesto ljudsko, nesto univerzalno u erotici: koliko je samo razlike medju ljudskim polnim organima — ne izgledamo svi isto ni “tu dole”, i to je dobro, jer to cini zivot zanimljivijim. u ovom slucaju, dokaz da se uzitak moze naci i u poznom dobu mi pomaze da se radujem godinama koje dolaze. nikad nisam zeljela vjecno imati 19 godina. hocu i bore i pokoju sijedu, mozda cu cak sa njima biti opustenija i samim tim i ljepsa.

u sustini, svejedno je da li je to kratka avantura ili brak koji traje cijeli zivot, seks je kao i sve ostalo — desava se izmedju ljudi, unutar drustva, i ne radi se nikad o masinama, cak i ako bi zeljeli da budu bez osjecaja i bez mana. u tom smislu, imam svoje unutrasnje dileme sto se tice pornografije, jer prezirem kapitalizam i njegovu urodjenu povrsnost i okrutnost prema slabijima. ovdje jedan zanimljiv prilog sa lijeve perspektive — naravno, to je britanski pogled na to, meni prilicno tudj, ali se da sta nauciti iz te diskusije.

DODATAK: neocekivano sam naletjela na japanski film Tasogare i na clanak iz politikinog zabavnika koji se bave erotskim strastima u poznom dobu. nazalost, oba su skoncentrisani na ljubav starih muskaraca prema mladjim zenama, sto nije bogzna kako originalno, ali su znak naseg vremena. dok stanovnistvo evrope i japana stari, morace se nauciti da potrebe tijela ne umiru kad mladost nestane. kako to sarmantno kaze politikin zabavnik:  mozda najbolje tek dolazi?

posljednji post prije odmora

….jer idem na jug. ne, nije nas jug, nije ni evropski jug, niti sire sredozemlje, nego neki drugi, necu vam reci koji, i ne znam hocu li se uopste okupati ove godine. ali da predjem na stvar:

ovdje je interesantan intervju sa dvije zene koje pisu o seksualnosti i feminizmu. jedna od njih, virzini depant, je francuskinja i otvoreno se bavi prostitucijom (necu sad objasnjavati sta ja o tome mislim), a druga, lusija ecebarria,spanjolka baskijskog porijekla, je pisac i feministkinja.

stranica sa intervjuom daje odlicnu mogucnost za ucenje jezika, posto je svaki clanak, pa i ovaj, preveden na gotovo sve vece zapadnoevropske jezike (nazalost nema holandskog, gelskog, velskog, itd. ali povremeno tu je katalanski). licno zaista uzivam u tome jer mi daje priliku da citam italijanske clanke, jer znam taj jezik nesto slabije nego ostale.

evo mog omiljenog odgovora:

“Mislim da je moderna zena veoma odvojena od svog vlastitog tijela, i vidi ga kao nesto tudje njoj, kao predmet koji se mora disciplinirati i drzati strogo pod kontrolom. Ne smijemo dopustiti da se udeblja, da nakupi celulit, da se nabora. Moramo kontrolisati sta jedemo, koliko spavamo, kako trcimo. Stalno se mora vjezbati: To je tijelo za Drugog, ne za samu sebe. Ja medjutim vjerujem da se moramo pomiriti sa nasim tijelom i nauciti da ga volimo takvog kakav jeste. Jer [u stvarnosti] ne postoji stroga hriscanska podjela na dusu i tijelo. Dusa JESTE tijelo.”

sevdalinke

dok slusam zute dunje i bembasu, brinuci se za buducnost egipta, evo odlicnog clanka o sevdalinki.

“U Dvornikovićevoj Karakterologiji Jugoslovena postoji sjajan opis ove ezoterijske suštine pravog pevanja sevdaha. U Dvornikovićevoj priči radoznali stranci su došli u Sarajevo između ostalog jer su čuli za sjajnog pevača sevdalinki koga žele da čuju. Kad se na jednoj večeri sretnu s njim, oni ga mole da im otpeva jednu pesmu. Ovaj okleva, vrda, gleda da to na svaki način izbegne. Na kraju sve prođe i on ne otpeva tu pesmu. Kad ga neko upita zašto nije udovoljio želji tih radoznalih stranaca, on odgovori: “nisam mogao”. Tu se vidi da ta pesma nije neki estetički ukras i dodatak životu kako se često razume, već stvar najdublje lične vernosti i fanatične posvećenosti. Izvođenje pesme pred strancima može predstavljati veliku neprijatnost za pevača, jer on poput glumca svoju umetnost doživljava kao snažno priznanje i samorazgolićavanje. Za pevača mora postojati kontekst u kome pevanje uopšte ima smisla, ono je potpuno intiman i ličan čin, poput vođenja ljubavi.”

zensko tijelo

umjetnica siang djing ga pokazuje u svoj svojoj trosnoj ljepoti i ruznoci.

vjerovali ili ne, kad vidim ove slike, vise mi se svidjaju svi ljudi na ovoj planeti.