somalijski gusari

nesto sam blize “kuci” sad, sto ne znaci da cu imati mnogo vise vremena za blogovanje. kuce naravno nema, isto kao sto nema ni zemlje. medjutim zivim i jos sam jugoslovenka, cini mi se da se to nece tako brzo promijeniti.

jopet moja omiljena tema: dio smo treceg svijeta, i treba da se ponosimo tim, i da se vratimo ideji nesvrstanih na nov nacin umjesto gradjenja centara za soping… ako vam se ne svidja ta istina, drugovi i drugarice, dame i gospodo, nemojte citati dalje.

culi ste svakako za somalijske gusare. istina ni ovdje nije bas na povrsini. evropski i americki brodovi koriste nedostatak vlade da bacaju radioaktivno smece, i “gusari” cesto pokusavaju da to sprijece. u zadnjih nekoliko godina, primijetili su da se pojavljuju gadne bolesti i da djeca umiru u blizini plaza. zvuci mi poznato, kao moja draga bosnica i sire.

ali nema veze, neka nasi politicari i javni intelektualci zive dobro i salju svoju djecicu na provode…mi ostali cekamo mrvice kao dzukele ispod stola i tucemo se za njih na osnovu boje nasih ogrlica…

mi, proslost i svijet

ako imam redovne citaoce…

beskrajno volim ono sto je bivsa juga trebala da bude. prije nekoliko dana, gledajuci u lokalnoj ambasadi kube slike cea i fidela, srce mi je bilo utjeseno i prepuno bola u isti mah. mislila sam prvo na lazi, na izdaje ideala, a onda na to kako je vazno odrzati zajednicku kulturu ljevice, kulturu i sjecanje borbe. nesto od tog sjecanja ce biti idealizirano, ali to je ljudska priroda. vazno je nastaviti, vazno je ne predati se pohlepi, masovnoj gluposti i samomrznji. ako imate djecu, ucite ih da budu snazni, i da se ne stide sebe.

zato: bora corba grijesi kad kaze da za ideale ginu budale, i nije ni cudo da je postao takva sramotna svinja.

ali nije slucajno da se odnosio na “njake tamo arape”. palestina, na primjer, je za sad samo ideal. jugoslavija, ono dobro sto jesmo imali u njoj, je takodje bila samo ideal prije stotinu godina.

najvaznije od svega: nas poraz, globalni poraz ljevice, i globalno izrabljivanje afrike, azije i latinske amerike su povezani. citajte zato o drugim narodima, o njihovim borbama, o njihovom ludom stidu zato sto su ono sto jesu.

meni ne treba da postanem evropljanka ili amerikanka da bih se smatrala pravim ljudskim bicem. to zelim i svima nama — da ponovo budemo svoji na svome, i da otvorenih ruku docekujemo svakoga, pa (iako mi je tesko ovako nesto reci) i pokojeg milionera ako dodje pjeske, sa praznim dzepom i ponizenim srcem.

these thoughts above about preserving and de-colonizing the self, while creating truly alternative and radical wisdom (aka a new hegemony in Gramscian sense) also owe to Marimba Ani, whose wisdom I discovered today.

ne ucestvujem

moracu sad izgleda da promijenim svoju slicicu malog crnog mornara koji se ne da. necu da budem dupelizac ni za trenutak, utoliko prije sto ne vjerujem covjeku nimalo. on je karijerista i jedva ceka da postane ratni kriminalac. ameri samo vole pobjednike, da je bus bio pobjedonosan, vise bi ljudi glasalo za republikance. ali sjetite se necega: mozda je 1 posto svjetskog stanovnistva glasalo za gospodina, i taj jedan posto nije cijeli svijet. jedina utjeha je sto ce rasisti poludjeti, ali se bojim da ce to skoditi siromasnim crncima i strancima, a gospon se nece ni pocesati po dupetu. sta god crnci budu trazili, odgovor ce biti “pa sta vise hocete, imate crnog predsjednika.”

poruka je: budi lovarni oportunista, jedva izgledaj kao crnac, i odrekni se svog naroda. to ce ti pomoci do polozaja, i inace u zivotu. sta je tu novo?

tako, sve oprastam as’adu za ovaj komentar, sa ovim je dokazao da je hrabar. inace, moje misljenje, u dubini duse, se poklapa sa ovim covjekom, zvanim kris najls, koji kaze da je s ovim dokazano da “takozvani bijelci savjetnici vole crni stil i mrze crnu srz” i takodje da je “samo izdaja [takozvanog] bjelstva prava vjernost prema covjecanstvu.”

—-

it seems that i will have to change my beloved picture of the little tough black mariner. I don’t want to be an ass-kisser for a moment, all the more so since i don’t trust the man at all. he is a careerist, and he cannot wait to become a war criminal. americans only like winners. had bush been victorious, more people would have voted for the republicans. remember something: maybe 1 percent of world population voted for mister, and that one percent is not the entire world. the only comfort is that racists will go crazy now, but i am afraid that will ultimately harm poor black people and immigrants, and mister won’t even scratch his ass for them. soon, it will come down to this: whatever black people ask for henceforth, the response will be a confused ” but what else do you want, you got a black president.”

the message is: be a moneyed opportunist, look barely black and deny your people. that will get you far in life. now what’s new and hopeful about that??

thus, i forgive as’ad his “best service in america if you have money” comments. this one nails it down, in brutal honesty,

finally, my “opinion”, deep to my core, remains this as expressed by a man called chris niles: ““white” advisors figured out that while “white” America may despise Black Substance, they sho dig Black Style” and that “treason to whiteness is still loyalty to humanity.”

eksperimenti

kao i mnogi drugi jugovici, clanovi moje porodice vole konspirativne teorije, pa bili te mocne prikaze templari, masoni ili ko vec. ja sam jednostavnija dusa: znam da bogati vladaju ovim svijetom, i spremni su na SVE, ukljucujuci masovna ubistva, pasivnim ili aktivnim stilom, da povecaju svoje imanje.

u ovom slucaju, medjutim, cini se da je moja porodica u pravu: SIDA je bolest stvorena neo-kolonijalnim eksperimentima nad africkim zivotima i Afrikancima. prijatna i fina belgija, o kojoj ne razmisljamo mnogo ako ne zivimo tamo, je izrodila pristojan broj cudovista. vec sam spominjala genocid u kongu kojem su pobijeni milioni ljudi (i ruke su im bile odsjecene) da bi se pomirili sa izrabljivanjem. i u ovom slucaju su “crnci” morali posluziti kao zamorcad, da bi kasnije krivica bila zvanicno prebacena na useljenike sa haitija i njihove seksualne avanture.

izvolite, i ako imate osjetljiv stomak, nemojte reci da vas nisam upozorila…ne, osim nevjerovatne okrutnosti i ravnodusnosti prema africkim zivotima, nema ni gadnih slika, ni strasnih detalja.

“samo me jednom mogu ubiti”

kao da je za nas pisano:

“Rijesite svoje svadje, ujedinite se, shvatite stvarnost nase situacije, shvatite da je fasizam vec tu, da ljudi koji bi se mogli spasiti umiru, da ako ne uspijete djelovati mnoge generacije ce zivjeti bijedne, poluzaklane zivote. Uradite sta se mora uraditi, otkrijte svoju humanost i ljubav u revoluciji.”

hvala i slava dzordzu dzeksonu. voljela bih da je jos ziv, i da pise.

solidarnost

mozda je nekim citaocima tesko to progutati, jer “nismo mi isto sto i ti primitivci iz afrike, mi smo ipak evropljani.” da, da, znam koliko su nam te ideje pomogle da dobijemo boravak u evropi. umjesto tih klisea, razmislite o stvarnosti: nas, kao i njih, su kolektivno gurnuli na najnizi nivo postojanja, jer nasa radna snaga nije neophodna kapitalizmu (naravno, uvijek ce se naci izuzetak da kaze: “a meni je dobro…”, samo sto dobro znam da kod vecine tih izuzetaka radi se o potrebi da sebi dokazu da su donijeli pravu odluku odlaskom u kanadu, SAD i australiju, gdje smo k’o fol “svi jednaki”) . samo jedno treba da bude nas moto: solidarnost. pri tome ne mislim da su sve izbjeglice andjeli, ali sasvim sigurno vecina ljudi u bogatim zemljama nije ni po cemu bolja: ni po kulturi, ni po moralnim kvalitetama. cinicno se usudjujem da tvrdim: obicno sto je vise para u sistemu, to se ljudi cine ljubaznijima i boljima. u svjetskoj ekonomskoj krizi koja je vec tu ce se vidjeti da li su bogate zemlje bas toliko civilizovane.

“Europska bi unija prije svega trebala pokazati malo više ljudskosti. U praksi se gotovo uopće ne poštuju samoproglašeni humanitarni ciljevi našeg europskog društva blagostanja. U prvom su planu materijalni interesi. Izbjeglice se tretira ponajprije kao konkurente na tržištu rada.”

groblja

posjetiti egipat je uvijek dozivljaj. u srcu mi je ostalo mnogo mjesta, medju njima posebno zlokobno nazvana madinat al-maut (grad smrti), koje je ustvari groblje mamluka, srednjeazijskih robova (u sustini jedne vrste placenika) koji su vladali egiptom u toku kasnog srednjeg vijeka. kralj je mogao postati samo onaj koji je i sam “nabavljen” kao rob iliti placenik. u to doba egipat je bio izuzetno bogata zemlja zahvaljujuci svojim kljucnim polozajem izmedju “crne” afrike, indije, i venecije, tako da su grobovi tih vladara velelepni.

danas u tom monumentalnom groblju zive citava sela ljudi. najupecatljivije je da imaju prodavnice, cak i prodavnicu cipela u kojoj se moze platiti sa kreditnom karticom, ili bar tako kaze naljepnica na ulazu. kao i drugdje u egiptu, ljudi su nevjerovatno srdacni i radoznali.

medjutim, nisam ni znala da to nije jedinstven fenomen. ove egipatske novine kazu da je broj onih koji zive u raznoraznim srednjovjekovnim grobljima cak 2 miliona. pored sve slikovitosti tih sela, pored cinjenice da postoje siromasna naselja gdje je situacija jos gora, ovo je zalosno.

ali zasto da se cudimo ili zgrazamo? i mi svi zivimo od toga sto je uspjela nakupiti prethodna generacija nasih oceva i djedova, i amerika i evropska zajednica se trude da opljackaju i strate sva ta bogatstva. 1968 nije bilo nezaposlenosti , a ipak se desila najveca kolektivna pobuna dvadesetog vijeka. sta se sad desava? zar je stanje svijeta bolje?