jos sam tu…

slusam muziku iz malija i pitam se sta ce nam donijeti iduca godina. tuzno je gledati kao se nasi ljudi lome pod krizom. znam, cini se kao da nas sudbina zafrkava (sto sam fina, zar ne?) vec citavu vjecnost.  ali, covjece i zeno, ne dajte se tim vampirima, prezivjeli smo svi skupa mnogo gore!

tako…umorna sam od povrsnosti ljudi, zgadjena sam situacijom u gazi i sire, uplasena sam kad se sjetim kako ce za mene burna biti ova godina, ali u meni je i neki cudan, nasmijan mir, pogotovo kad pogledam na tu stranicu fejsbuk-a za nas rodjene u jugi. nisam jedina!