posljednji post prije odmora

….jer idem na jug. ne, nije nas jug, nije ni evropski jug, niti sire sredozemlje, nego neki drugi, necu vam reci koji, i ne znam hocu li se uopste okupati ove godine. ali da predjem na stvar:

ovdje je interesantan intervju sa dvije zene koje pisu o seksualnosti i feminizmu. jedna od njih, virzini depant, je francuskinja i otvoreno se bavi prostitucijom (necu sad objasnjavati sta ja o tome mislim), a druga, lusija ecebarria,spanjolka baskijskog porijekla, je pisac i feministkinja.

stranica sa intervjuom daje odlicnu mogucnost za ucenje jezika, posto je svaki clanak, pa i ovaj, preveden na gotovo sve vece zapadnoevropske jezike (nazalost nema holandskog, gelskog, velskog, itd. ali povremeno tu je katalanski). licno zaista uzivam u tome jer mi daje priliku da citam italijanske clanke, jer znam taj jezik nesto slabije nego ostale.

evo mog omiljenog odgovora:

“Mislim da je moderna zena veoma odvojena od svog vlastitog tijela, i vidi ga kao nesto tudje njoj, kao predmet koji se mora disciplinirati i drzati strogo pod kontrolom. Ne smijemo dopustiti da se udeblja, da nakupi celulit, da se nabora. Moramo kontrolisati sta jedemo, koliko spavamo, kako trcimo. Stalno se mora vjezbati: To je tijelo za Drugog, ne za samu sebe. Ja medjutim vjerujem da se moramo pomiriti sa nasim tijelom i nauciti da ga volimo takvog kakav jeste. Jer [u stvarnosti] ne postoji stroga hriscanska podjela na dusu i tijelo. Dusa JESTE tijelo.”

Advertisements

Ogledalo (ili zrcalo), indikator (ili kazalo)

Na bliskom istoku, kraj prvog svjetskog rata obiljezava kolaps starog modela, modela koji se zasniva na velikoj carskoj strukturi u kojoj se mijesaju religije, narodi i jezici. Kad je osmansko carstvo, koje je izabralo stranu pobijedjenih, rasparcano, 1919. godine Francuska i Engleska preuzimaju kontrolu nad bliskim istokom, ali bez ikakvog razumijevanja za to jedinstvo unutar razlicitosti. Oni u tome vide samo skup “vecina” i “manjina” koje su specificno [zapadno] evropski fenomen. Za njih, religija, jezik i rasa [tj. etnicitet] su ono sto stvara zajednicu, i zbog toga oni pretjerano vrednuju religiozne identitete, daju privilegije “manjinama”, onima koji ne pripadaju sunitima: hriscanima i heterodoksnim muslimanima (siitima, ismaelitima, druzima). Cineci to, te sile su izazvale “mrvljenje” tog dijela svijeta i jacale budjenje sovinistickih osjecaja.”

Naravno mi je draza Juga nego (bar donekle) feudalno osmansko carstvo, (i posto nisam eli keduri, nemam nimalo sentimentaliteta sto se tice rasistickog britanskog carstva), ali covjek je u pravu…od kipra do alzira, od bosne preko anatolije do iraka se pokazalo da u nasem dijelu svijeta, istocnom sredozemlju, nije moguce imati etnicki ciste drzave. tacnije receno: cijena takvih drzava je genocid i politicka nestabilnost, cije su posljedice prividno vjecni strah i mrznja. I ponavljam, nekako je bilo moguce zivjeti zajedno sve do pocetka dvadesetog vijeka. Sta se desilo? Znate i sami…

dosta je imitacija i tranzicija

od kasnih 90ih nadalje, zapadnoevropske srednje i nize klase su vratolomno izgubile svoj poseban polozaj u svjetskom ekonomskom sistemu i svoje privilegije. postepeno njihov zivot postaje sve slicniji onom u rusiji, poljskoj i drugim dijelovima svijeta o kojima ne vole ni misliti, na primjer indiji. posto vise nemaju ekonomsku hegemoniju, obrazovani, a bogami i polupismeni clanovi e-u-ropske zajednice se busaju “zapadnom civilizacijom,” koja je njihov posebni bogomdani poklon. slicno se ponasala i njemacka kad nije imala izgleda na imperijalnu ekspanziju pocetkom 19. vijeka. iako nisu imali politicku moc, njeni intelektualci su se dohvatili ideologije, zbog cega cak neko izuzetnog uma kao hegel baljezga o indijancima i afrikancima kao nedostojnim zivota.

americki slucaj je malo drugaciji jer su na vrhu svjetske piramide sto se tice privilegija potrosnje i ideologije, a ipak imaju gore standarde zivota nego zapadni evropljani, i mnogo manje drustvenih sigurnosti i usluga. ideoloski, pate od deficita istorije, sto se odrazava u vaznosti kriterija kreditne istorije i zdravstvene istorije pojedinca, i u obozavanju stare grcke i rima, koji su navodno “zapadna civilizacija.” ako zelite akademski posao, sjedite i napisite rad o tome kako je kapitalizam postojao vec u ateni ili sparti, ili o estetskim aspektima samoizrabljivanja muskih prostitutki u pompejima. tako, sa jonskim stubovima ispred banke, dolazi do iluzije da su amerikanci i evropljani jedno te isto, sto je naravno vrlo korisno pri susretima u kojima merkel i bus mogu zajedno da grilaju i da se pri tome osjecaju vrlo kulturnim, bacajuci nam mrve kao da smo stenad ispod stola. odjeci toga su stalno kod nas: posto su blizi becu, hrvati su nekako i kulturniji, nema veze sto su sluzili madjarske feudalne gospodare. srbi su evropljani, jer su antimuslimanski hriscani, a muslimani su evropljani jer nisu arapi i jer uostalom njihove zene nose modernije karmine.

sad, svakom ko je imalo ucio istoriju rima postaje jasno da je helenisticko nasljedje neizmjerno bitnije u istoriji sirije i alzira nego u istoriji belgije, sto se tice literature, alternativne seksualnosti (da se izrazim ljubazno), kupatila, filozofije…to je prvi korak razumijevanja. drugi korak je da su grcka i italija bez sumnje krasne zemlje, ali samo po sebi, to nasljedje ne znaci mnogo vise nego druge ideologije koje su smisljene u isto vrijeme, kao recimo konfucijanizam ili budizam. sticajem okolnosti, san o helenizmu je bio jedan od kulturnih rjecnika francusko-engleske ideologije 18. vijeka, kad su poceli osvajati druge dijele svijeta, i samo tim je dostigao status sui generis. da je kina osvojila evropu, kao sto je tehnoloski bila u stanju, imali bismo i kod nas nevjeste diskusije o vu djingu i s suo-u.

sto se tice nas: koliko puta svakodnevno covjek u nasim medijima procita o tome da moramo uci u evropu, da jesmo dio evrope i tome slicno. imam simpatija sa onim koji na taj nacin pokusavaju da ostvare neko novo razluceno jedinstvo naseg prostora, i ukinu granice. medjutim, evropa ne funkcionise tako — citaju je previse bukvalno i velikodusno. da bi ostala ono sto jeste, bar ideoloski, ako ne i ekonomski, superiorna zapadna evropa mora imati stalnu i inferiornu periferiju. vise nego ikad joj je potreban neko koga moze opominjati, kaznjavati, mjeriti po navodno visim kriterijima, dok njeni vlastiti standardi ljudskih prava postaju sve nakaradniji.

ako se upustite u tu igru da bi vam dodijelili rang unutar te hirarhije, nemojte se iznenaditi niskim polozajem, negdje izmedju portugalca i arapa (citaj u njihovim mislima: izmedju nizeg covjeka i majmuna). razmislite: ako vec jeste evropljani, niko vam ne moze naknadno dodijeliti taj status. a ako niste, jedini nacin da se dosegne pseudo-evropski status je putem stalne zrtve i deformacije, a ipak, sa rijetkim izuzetcima, necete postati prava stvar. to vazi cak i za slovence, uzgred budi receno, i za poljake, znaci plava kosa i polka nisu automatska ulaznica.

sa daljim padom ekonomskog dobrostanja u evropi, ton protiv useljenika, balkanaca, cigana, arapa, afrikanaca itd. ce postati jos zesci, i evropske elite ce nastaviti da pljackaju svoje stanovnistvo, da bi ga doveli na nivo gdje ce raditi kao kineski seljaci, a trositi kao zitelji predgradja u kaliforniji. ni kod nas nece biti bolja situacija, ali da bi se ista desilo, moramo ponovo postati centar svog vlastitog svijeta, a ne spas traziti iza sedam brda. naravno, ta logika u krajnjem ne bi imala najbolje posljedice za mafiju koja vlada neprikosnoveno gotovo svim dijelovima bivse juge, svejedno koju uniformu nosila i derala se ili ljubazno se smjeskala.

jednostavnije, kao sto bi to rekao vulgus: u se i u svoje kljuse, i to ne kako bi kapitalisti htjeli. mozda ce vas ovo iznenaditi, ali mozda ce te shvatiti jedno: zajebali su nas kolosalno, i u tome smo ucestvovali, to da. ali balkan ipak nije proklet, bar ne manje ili vise nego ostali.

kipar

prekidam tisinu samo na kratko, jer sam jos vrlo zauzeta, samo da ukazem paralelni razvoj kod nas i u kipru. samo se stariji ljudi sjecaju vremena kad su turci i grci zivjeli zajedno, dok mladja generacija nema pojma.

covjeku se dusa stegne citajuci o ovome, kao i o zeni koja je prije nekoliko godina poginula na granici, cini mi se od mine, vracajuci se kuci koju je morala ostaviti 1974. iako u sjevernom dijelu kipra nema mnogo turizma, stare grcke kuce se prodaju stranim investorima, sto pripomaze pranju love.

veselije je ime novina koje se zalazu za stvarnu promjenu i zajednicki zivot: zvale su se evropa, i kad su zabranjene, odluceno je da se nazovu afrika. pod tim imenom izlaze i danas u turskom dijelu kipra.

mozda…

nekoliko sedmica necu redovno pisati na blogu. privlacnost ovog bloga je to sto prvi put poslije mnogo godina kao da pisem relativno iskren dnevnik na svom prvom jeziku, i imam osjecaj da bar skromno doprinosim jednom visem idealu, da nekim radoznalim i mozda beznadeznim ljudima pomazem da se ponovo zanimaju za ono sto se desava u svijetu, i da se bore za sebe i za sve nas. ali, ta privlacnost me ponekad dokida kad trebam da se posvetim svom vlastitom intelektualnom radu. treba mi vremena za sebe.

ne odustajem od bloga; to ne, nikako, i nisam razocarana. ali odlazim da bih se vracala, osvjezena vanjskim i unutrasnjim putovanjima i novim mislima. mozda da i sama ponekad procitam sta sam pisala u toku ovih mjeseci, nije naodmak.

glas u pustinji

o patriotizmu i nacionalizmu ovih dana, dokazujuci da je patriotizam vrijedan te rijeci samo onaj koji uvazava sve ljude i humanost, izvan ili unutar vjestackih drzavnih granica. hocete primjer dobrog patriotizma? lako je to, dok je uz nas ugo rafael caves frias, patriota, bolivarista, i covjek sa malim manama i velikim srcem.

solidarnost

mozda je nekim citaocima tesko to progutati, jer “nismo mi isto sto i ti primitivci iz afrike, mi smo ipak evropljani.” da, da, znam koliko su nam te ideje pomogle da dobijemo boravak u evropi. umjesto tih klisea, razmislite o stvarnosti: nas, kao i njih, su kolektivno gurnuli na najnizi nivo postojanja, jer nasa radna snaga nije neophodna kapitalizmu (naravno, uvijek ce se naci izuzetak da kaze: “a meni je dobro…”, samo sto dobro znam da kod vecine tih izuzetaka radi se o potrebi da sebi dokazu da su donijeli pravu odluku odlaskom u kanadu, SAD i australiju, gdje smo k’o fol “svi jednaki”) . samo jedno treba da bude nas moto: solidarnost. pri tome ne mislim da su sve izbjeglice andjeli, ali sasvim sigurno vecina ljudi u bogatim zemljama nije ni po cemu bolja: ni po kulturi, ni po moralnim kvalitetama. cinicno se usudjujem da tvrdim: obicno sto je vise para u sistemu, to se ljudi cine ljubaznijima i boljima. u svjetskoj ekonomskoj krizi koja je vec tu ce se vidjeti da li su bogate zemlje bas toliko civilizovane.

“Europska bi unija prije svega trebala pokazati malo više ljudskosti. U praksi se gotovo uopće ne poštuju samoproglašeni humanitarni ciljevi našeg europskog društva blagostanja. U prvom su planu materijalni interesi. Izbjeglice se tretira ponajprije kao konkurente na tržištu rada.”