zasto ponekad mrzim svoj narod (da, sve vas jugovice)

dok smo se mi tukli i ubijali i definisali granice, narode i teritorije…
bicu sasvim otvorena: jebem vam mater, politicari i biznismeni. sva ova krv je na vasim rukama. da ste prokleti u ovom svijetu i iducem, jer vam je profit najvazniji, i jer ste ljubili dupe svjetskim mocnicima. vi guzonje cete biti i proci, kao [...]

jos sam tu…

slusam muziku iz malija i pitam se sta ce nam donijeti iduca godina. tuzno je gledati kao se nasi ljudi lome pod krizom. znam, cini se kao da nas sudbina zafrkava (sto sam fina, zar ne?) vec citavu vjecnost.  ali, covjece i zeno, ne dajte se tim vampirima, prezivjeli smo svi skupa mnogo gore!
tako…umorna sam [...]

ne bije boj svijetlo oruzje…

vec boj bije srce u junaka, i to se dokazalo prije nekoliko dana.
iako ne znam da li vjerujem u boga ili bogove, molim se svim visim silama za hrabrog muntadhira al-zaidija i brinem se za njega kao da mi je najrodjeniji. nikada cipela nije bila bacena iz pravednije ruke.

mudrost

malo savrljam po internetu, i nalazim fine poslovice:
Глаза боятся, а руки делают.
a o izbrisanim ljudima u sloveniji ovdje. suze su mi dosle na oci (kad vec govorimo o ocima), iako ne mogu da svarim anti-albanski sentiment u komentaru ispod posta. naravno, ne mogu da svarim ni albansku i kosovsku ljubav prema amerima…tako da… jebi sve [...]

isjecci

iz naseg krasnog svijeta.
Danas je vise crnaca u americkim zatvorima nego sto je bilo robova 1840.,i koriste se za istu svrhu: rade za privatne kompanije za 16 do 20 centi po satu. sigurna sam da ce im novi predsjednik pomoci.
Da je bus bio pobjedonosan, da li bi svi bili protiv njega?
Onda nesto malo o rasizmu [...]

mi, proslost i svijet

ako imam redovne citaoce…
beskrajno volim ono sto je bivsa juga trebala da bude. prije nekoliko dana, gledajuci u lokalnoj ambasadi kube slike cea i fidela, srce mi je bilo utjeseno i prepuno bola u isti mah. mislila sam prvo na lazi, na izdaje ideala, a onda na to kako je vazno odrzati zajednicku kulturu ljevice, [...]

za one koji jos vjeruju u zakone

Engleska je poklonila (izvinjavam se, “iznajmila”) Americi ostrvo u indijskom okeanu zvano Dijego Garsija. 1971 je donesena odluka da se svi stanovnici ostrva, koji su tu zivjeli stotine godine, moraju odseliti, i niko nema pristup ostrvu.
Ljudi se jos pokusavaju vratiti, iako je Engleska donijela zakonsku odluku da nemaju pravo na to.
Sad je to ostrvo vojna [...]

srodnosti i lekcije iz zivota

Dijelimo i njenu sudbinu (ma koliko mislili da smo eu-ropejci):
“Posto sam se rodila u Libanu moja mati nije mogla da obezbijedi “papire” za mene od ambasade Sri Lanke. Mora platiti mnogo novca ambasadi da bi oni obavili rad na mom pasosu i ne moze sebi to priustiti. Moj otac bi mogao da dobije jordansko drzavljanstvo [...]

nestanak jos jednog naseg bloga?

sta se desilo sa blogom o sjecanju na titovu jugoslaviju (titoyugoslavia.wordpress.com)? wordpress kaze da ga je vlasnik izbrisao.
da se nasalim: mozda je laskalo mojoj sujeti sto su linkovali na moju stranicu…to svakako nije bitno, od tog niti cu postati slavna ni bogata. ono sto je vazno je da postoji negdje arhiv sjecanja nase istorije, nasih [...]

otvorena rana

trazim je i nepogresivo nalazim na “nasim” licima, to je jedan sasvim specifican grc bola. kao sto to lijepo rece dubravka ugresic, izgledamo kao da nas je neko udario, i to, da dodam, je nezavisno od nacionalnog i religioznog otpredjeljenja (sto uvijek i jeste to — odluka, a ne sudbina). kad pogledam nase javne licnosti, [...]