prevod pjesme o gradu

NB to any occasional Polish/English reader: I categorized this poem in my blog under “Balkans” because I associate this particular poem with the wars in my former country. I know very well that Herbert is Polish and that the poem alludes to very different circumstances and to specificities of Polish history.

The pain of the besieged which is expressed so beautifully in the poem should be a reason for current readers to have unwaivering solidarity with suffering Iraqis and demand action accordingly, but the exigencies of Realpolitik and the building of powerful alliances clearly do not leave any place for such an interpretation. There is yet another convenient justification for those who need it: Herbert himself was rather selective and conventional (less politely expressed: racist and opportunistic) about matters of justice.

***

kad smo se pobrinuli za glupi “disclaimer”, da predjemo na moj vrlo skroman i krnjav prevod na osnovu starih zabiljeski iz 1999. godine, kad mi je pri ruci bio poljski rjecnik.

“Izvjestaj iz opsjednutog Grada”

Suvise sam star da nosim oruzje i borim se kao ostali

Oznacili su mi milosrdno nebitnu ulogu hronicara

Zapisujem, a ne znam za koga, istoriju opsjede.

Trebam biti tacan, ali ne znam kad je pocela invazija

Prije dvjesto ljeta ili u decembru, septembru, ili mozda juce u zoru

Svi ovdje patimo od gubitka osjecaja za vrijeme

Ostao nam je jedino osjecaj privrzenosti Gradu

Jos drzimo rusevine svetilista i duhove vrtova i domova

Ako izgubimo rusevine nista nece ostati

Pisem kako uspijem u ritmu beskonacnih sedmica

Ponedjeljak: magacini su pusti jedinica razmjene postade pacov

Utorak: gradonacelnik ubijen od strane nepoznatih napadaca

Srijeda: dogovori o primirju neprijatelj je internirao nase poslanike.

Ne znamo gdje ih drze to znaci da je to mjesto mucenja.

Cetvrtak: nakon burnog sastanka odbijena vecina glasova.

Predlog trgovaca zacinima za bezuslovnu predaju

Petak: pocetak kuge. Subota: pocinio je samoubistvo

N.N. nas nepobjedivi odbranitelj nedjelja: nema vise vode odbili smo

napad na istocnu kapiju zvana brana saveza

Znam da monotono je to sve nikog ne moze dirnuti

Izbjegavam komentare emocije drzim pod kontrolom pisem o cinjenicama

Posebno se one cijene na tudjim trzistima

Ali sa nesto ponosa zelio bih da objavim svijetu

Da smo zahvaljujuci ratu odgojili novu vrstu djece

Nasa djeca ne vole bajke igraju se ubijanja

Na javi i snu mastaju o supi od hljeba i kostiju

Bas kao psi i macke

Uvece volim prosetati po periferiji Grada

Po granici nase nesigurne slobode.

Gledam horde vojnika pod svjetlom

Slusam buku bubnjeva barbarske uzvike

Zaista, nepojmljivo je da se Grad jos brani

Opsjeda je trajala dugo neprijatelji se sigurno smjenjuju

Nista ih ne ujedinjuje sem zelje da nas istrijebe

Goti Tatari Svedi trupe Cara pukovi Bozjeg Preobrazenja*

Ko ih moze izbrojati

Boje njihovih barjaka se mijenjaju kao sume na horizontu

Od delikatne pticje zute boje u proljece preko zelene i crvene do crne boje zime

I uvece oslobodjen od cinjenica mogu pomisliti

O dalekim davnim stvarima na primjer o nasim

Saveznicima sa druge strane mora znam da iskreno suosjecaju

Salju nam brasno mast vrece utjehe i dobrih savjeta

Ni ne znaju da su nas njihovi ocevi izdali

Nasi bivsi saveznici u casu druge apokalipse

Njihovi sinovi su bez krivice zaslusuju nasu zahvalnost i zato i jesmo zahvalni

Oni nisu dozivjeli opsjedu dugu kao vjecnost

Oni koje je nesreca dotakla su uvijek sami

Oni koji brane Dalaj Lamu Kurdi Afganski brdjani

Sad dok pisem one rijeci oni koji su za pomirenje

Su nadjacali nad strankom nesalomljivih

Normalno je oklijevanje sudbina jos se vaze

Groblja rastu broj odbrambenika je manji

Ali odbrana traje i trajace do kraja

I ako Grad padne a pobjegne jedan covjek

On ce nositi Grad u sebi na putevima progonstva

On ce biti Grad

Gledamo u lice gladi lice vatre lice smrti

Najgore od svega – lice prevare

I samo su jos nasi snovi ostali nepokoreni.

Z. Herbert

*Odnosi se na Lk 9, 28-36. Nemojte iz toga iznositi zakljucke o mojoj religioznoj pripadnosti, jer o njoj jos ni rijeci nisam napisala u ovom blogu, a kao i svaki pristojni Bosanac sam izmijesana do dobrog, ne zlog, boga.