mnogo utjehe mi je pruzila Dubravka Ugresic, cesto mi se cini kao da mi iz duse pise, i draga mi je i njena bu(l)garska strana. medjutim nekoliko njenih izjava me zbunjuju i ljute, recimo njeno nekriticko divljenje Njujorku u “Muzeju” i njena tvrdnja da bi pocela pisati na engleskom da je mladja, sto kao da odrazava blesavo jezicko ponasanje lika Igora u “Ministarstvu Bola”. zasto polazi od toga da svi studenti u toj knjizi dovoljno dobro znaju engleski da napisu mini-biografiju na njemu? bar nije nikad proizvela neukusno smece kao gdja Drakulic o ljepoti individualizma i americkih zuba — vidi se da zena nema pojma o zdravstvenom osiguranju u Americi (ah, marketing, duso moja, cuda cini). trebala bih je pitati da plati moje racune, oko 600 dolara po zubu (dok je prosjecna satnica 10 dolara).
uz to vezan je i kompleks superiornosti koji Ugresicka, pored svih svojih razmisljanja o istocnoj evropi, ima sto se tice Albanaca, i taj podsvjesni rasizam i provincijalizam me je odbio i od inace tako dragog Djoleta Balasevica (malo se popravio, ali ideja da albanci nemaju kulturu je sasvim — primitivna). Djole ocigledno ne razumije da ima mnogo albanaca koji govore i nas jezik, i djece iz mijesanih brakova, itd. Boru Corbu i prije nacionalistickih ispada nikad nisam voljela jer mi se gadio njegov cinizam u odnosu na Palestince, tj. stav iza stiha “za ideale ginu budale”. Ma nemoj mi reci, borislave. da nije bilo onih koji su poginuli za ideale ti bi danas pjevao trecerazredne njemacke pjesme.
Brega je tu bio mnogo napredniji iako naravno ostaje najveci hedonista na svijetu, i prilican kapitalista i cokehead (ignorisite ipak komentare na youtube-u za ovu pjesmicu). voli covjek pare i skrt je u isti mah (sto mi se gadi), ali bar nema predrasuda. u tom smislu je i njegova saradnja sa Sezen Aksu, koja je velika dama turske muzike. vidi se na Bregi da posebno uziva kad svira u Grckoj, Bugarskoj, Turskoj, u Kipru…tu ga odmah razumiju, i niski i visoki nivo njegove umjetnosti, i u tim zemljama sa starijom muzickom kulturom kreativnost i plagijarizam ne znace isto sto u copyright country, a to on zna. zato ce otici u cistiliste, a ne u pakao, da koristimo katolicko-budisticke ideje.
da se vratim temi: sa druge strane, ne volim uopste ni Ismail Kadare-a, mislim da je licemjer i oportunista i sasvim sam protiv (novih i starih) granica na Balkanu. Albanci tu imaju slican problem partikularnosti kao i Kurdi, ali nisu se ni moji Bosanci proslavili otporom protiv rata u Iraku (mislim i na glup spot Tanovica o jedanaestom septembru. bilo mu je lakse imati sazaljenja sa hip njujorcanima nego sa gladnim seljacima iz iraka). dupelizacka karakteristika mnogih politicara-gangstera iz naseg dijela svijeta, koja ne iskljucuje prodaju organa, je strava i uzas, ali nije u svojoj sustini etnicki problem, nego logicna posljedica profita i slobodnog trzista.
uprkos svoj tezini ove teme, cesto me obraduju instinktivno albanska lica, lice na ljude iz mog rodnog kraja. svi su oni moja balkanska braca i sestre, vise nego sto bilo ko iz amerike ili skandinavije moze biti.
Filed under: balkan, evroamerocentrizam, muzika, politika i kultura, zenske glave
